Beograđanin Rajko Karišić, istaknuti majstor fotografije, objavio je do sada 97 autorskih knjiga i fotomonografija, i 21 minimonografiju manastira i crkava Srpske pravoslavne crkve. Istovremeno, učestvovao je u izradi više od 10 drugih vrijednih monografija i realizovao preko 150 kataloga i plakata i za svoje i za tuđe izložbe i kataloga poznatih slikara za likovne kolonije i saborovanja. Poslednja, luksuzna fotomonografija koju je lično priredio, i koja je ovih dana izašla iz štampe, svakako mu je najdraža. U njoj je predstavio više od 150 umjetnika okupljenih oko projekta „Slikari Hilandaru“, koji svojim radovima pomažu obnovu ove svete srpske lavre.
Između korica monografije „Slikari Hilandaru“ nalaze se reprodukovana umjetnička djela sabrana tokom protekle decenije. Napominjući da su ona trajno ugrađena u obnovu Hilandara baš kao što su i sami autori tako trajno vezani sa svim dosadašnjim znanim i neznanim ktitorima ove svetinje, Rajko Karišić podsjeća da je sve započelo prije 13 godina.
– U danima neposredno poslije požara i boravka u Hilandaru, dok je još uvijek vatra dogorijevala, i dim se dizao visoko iznad ruševina postradalog dijela manastira, rodila se ideja među nekolicinom nas umjetnika i prijatelja da pomognemo manastiru i manastirskom bratstvu. Odlučili smo da to učinimo tako što će svako na svoj način, svojim ličnim rukopisom i promišljanjem, napraviti djelo: sliku, crtež, grafiku, akvarel ili fotografiju. Kao inicijatoru pripala mi je čast da služim srpskoj svetinji i savremenim umjetnicima u organizovanju i osmišljavanju ovog poduhvata na koji se, čim se pročuo glas o njemu, odazvao veliki broj stvaralaca – napominje Rajko Karišić.
Prema njegovim riječima, svi koji su učestvovali u ovom poduhvatu učinili su to sa čvrstim uvjerenjem da će „naš manastir, naš Hilandar, ponovo zasijati punim sjajem sa obnovljenim konacima i paraklisima, i da će i dalje sa velikom duhovnom radošću, otvorena srca i širom otvorenih vrata, i dalje primati putnike namjernike kao iz vremena Svetog Save.“
– Ova knjiga će svjedočiti o jednom vremenu kada smo svi s nestrpljenjem očekivali vijesti o napredovanju radova. Završetak svakog segmenta vatrom razrušenog manastira sve nas je ispunjavao duhovnom radošću, učvršćujući u svakom momentu u nama prisutnu želju da jednog dana ovaj centar naše duhovnosti posjetimo i mi koji smo dali svoj skroman doprinos obnovi svete srpske lavre – dodaje Rajko Karišić koji je do sada već 40 puta bio u manastiru Hilandar.
U monografiji su objavljene reprodukcije 185 umjetničkih poklon radova. Iguman manastira Hilandar zapisao je da su ova lavra i slikari neraskidivo povezani u srpskoj duhovnoj i kulturnoj istoriji. „Manastiri su vaspitavali srpske slikare, omogućili im da svoje plemenite darove umnože i zavještaju budućim pokoljenjima. Stari srpski zografi su ukrašavali manastire predivnim djelima sveštene umjetnosti, i njihova remek-djela danas najbolje govore o vremenu kada su manastiri obasjavali i obrazovali srpski narod, o vremenu njegovog duhovnog i kulturnog poleta. Ova monografija, kaže iguman Hilandara, svjedoči o svezi savremenih srpskih slikara sa manastirom koji je jedinstven simbol srpske duhovnosti i kulture. Naše umjetnike pokrenula je vijest i slika razorenog Hilandara poslije velikog požara 2004. godine, i oni su organizovano i savjesno priložili svoj talenat u obnovu Hilandara i pri tome otkrili svezu cijelog našeg pokoljenja sa svetogorskom srpskom svetinjom – podvlači iguman Hilandara uz napomenu da Hilandar nema mogućnosti da lično zablagodari velikom mnoštvu brižnih darodavaca, već da će njihov trud biti sasvim sigurno zabilježen u diptihu sveštene istorije, u pomeniku Svetog Save i Simeona Mirotočivog, u vjekovima brižljivo vođenoj knjizi požrtvovanja.
Valja na kraju reći da je Rajko Karišić do sada imao više od 70 samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu, i da je veliki broj njegovih umjetničkih djela, i vrsnih fotografija i slika, nastao baš u Hilandaru. Srbiju trenutno obilazi njegova izložba fotografija „Hilandar koji volim“, gdje fotografije kao materijalni dokaz uhvaćenog trenutka u nekom vremenu, svjedoče o trudu da se manastir Hilandar, kao Feniks, nanovo digne iz pepela.
– Tokom prethodnih godina imao sam veliko zadovoljstvo i privilegiju da svojom fotografskom tehnikom bilježim rađanje djelova manastira stradalih u poslednjem požaru, kaže na kraju Rajko Karišić.
S. Tijanić
„Svjedok burne istorije vascijelog srpskog naroda”
Više od osam vjekova, tačnije od 1198. godine, isijava svjetlost svete srpske carske lavre, manastira Hilandara. Smješten u srcu Svete Gore, jedinstvene monaške države, sa svojim bratstvom manastir je svjedok burne istorije vascijelog srpskog naroda. Na tim stranicama istorije zapisano je da je manastir pretrpio tri velika razarajuća požara. Prvi 1722. godine, kada je stradalo više od polovine manastirskog kompleksa, zatim je 1776. godine izbio požar sa zapadne strane manastira. Upornošću i nesebičnim trudom, uz neprekidne molitve, manastir je uvijek obnavljan i uz to proširivan. Poslednji požar, treći po redu u manastirskoj istoriji, zadesio je Hilandar u noći između 3. i 4. marta 2004. godine, kada je vatrena stihija u potpunosti uništila sjevernu polovinu manastirskog kompleksa. Danas Hilandar postepeno poprima izgled koji je imao prije ovog nemilog događaja iz 2004. godine.